daybreak

ovako, ljudi helpajte..

kolko vas je imalo problema sa partnerom (mislim na malo ozbiljnije vezice) a da je uključivalo postojanje ili eventualno postojanje one druge osobe.. neću sad cjepidlačit, bilo istog ili suprotnog spola i kak se s tim nosit..pogotovo ako niste sto posto ziher o čem se radi.. ?

imah neka loša iskustva pa me zanima kak se drugi nose s tim..

tnx unaprijed

ljudi moji, jučer je bio dan za pamćenje ! ! !

nakon duge i mučne borbe sa prometnim pravilima, prvom pomoći i zadnjim, te definitivno najgorim dijelom - vožnjom, položila sam vozački! ! !

dakle, ako kome nije bilo posve jasno - 10.10.2005. oko približno 10 i nešto ujutro torchica je položila vozački ! ! !

čisto zato da se ne sramotim, neću reći iz kojeg pokušaja :-)))

ahh, šta da vam kažem..sporo ali sigurno..sad sva pucam od ponosa i jedva čekam trenutak kada ću svoju ljubljenu i tako duuugo priželjkivanu ispravicu primiti u ruke i zatim nježno pospremiti u novčanik...

na svu sreću ni trenutka prekasno, jer da se je još samo malo sve produžilo, instruktor i ja bi si počupali svu kosu..i čisto sumnjam da bi je čupali svaki sa svoje vlastite glave..

dakle, kad izađete van iz kuće, iz svoga dvorišta, haustora, ulaza..he, he.. prvo se pažljivo navirite pa tek onda spustite nogu na pod ispred sebe..

p.s. samo se zafrkavam, brijem da sam na kraju solidno pohvatala sve konce i promis da ću paaaziti na sve sudionike prometa jednako kao što bi htjela da oni paze mene!

 dakle, taman kad pomislim kako sam postala odrasla, odgovorna djevojka dogodi se nešto što me totalno razuvjeri..

npr. odem u subotu navečer van malo se družiti sa svojim jednako odgovornim društvom (tu uključujem i svoju 6 god stariju sestru), i tamo bude taj lik koji mi se kao sviđa i gle ti moje fucking odraslo društvo kako skroz ne taktično i očigledno me gura da dijelim stolicu sa njim?! ono, halo, nismo u 1.osnovne, to se tak ne radi!!!

onda se počnem crvenit, gledat svuda okolo i pizdit jer su me izbacili iz takta a izvan takta nije moje područje i tu mucam i zurim okolo i pokušavam sabrat par smislenih misli da ne ispadnem totalno zgubljen slučaj, al jeb ga, kolko god se trudila nejde..odraslo, zar ne..

i neću ni reć kak to sve završava, uglavnom ide se doma i pokušavamo spasit stvar sa jednim totalno kaloričnim ali zato jebeno raspoloženje podižućim sladoledom iz mc-a, kad na putu tamo, vidi, neki bi dječaci malo kao pospikali, pa se spuštaju prozori na tutačima i dogovara neko zajedničko druženje..ali ne, uskoro krajnje odgovorna frendica počinje zapomagat odostraga da :" jebate kad već mora, ona će vozača jer je kao sladak" a uskoro počinje i paničarit jer se sjeti da ona (jooooooj!!!!) već ima dečka i da nikako neće imat veze s cijelom spikom..pa hajde onda ništa, šmug-bijeg sa mc-driva, a oni za nama..pa onda skretanje bez žmigavaca, deranje po gasu, stajanje na parkingu sa zgašenim svjetlima i sl. al uzalud, ne daju se dečkići, malo si cugnuli i juriš!!!

panika hvata i odgovornu stariju sestru i počinje gunđat zbog posve nevinog mahanja kroz prozor..

bilo kako bilo, uspjeli smo zbrisat vještinom dostojnom šumija, ali opet vraćeni u ono stanje djetinjarija iz cirka osnovno-srednje škole..

a ja? pa, toliko sam se smijala i cerila i opet smijala tako jako da sam jedva stigla disati, da sam nakon cijele potjere jedva sigurno stigla do wca...

dakle, ja odgovorna i odrasla? je, rajt.. ;-)